Dana 6.lipnja 2022.godine od 20h u Galeriji Filodrammatica u Rijeci održan je okrugli stol pod nazivom ‘Kreativni rad kao platformski rad: Infrastrukture i interakcije’. Sudionici okruglog stola bili su prof. Ana Alacovska sa Copenhagen Business School iz Danske, prof. Jamie Woodcock, sa Otvorenog sveučilišta, UK, dok je okrugli stol moderirala prof. Valerija Barada sa Sveučilišta u Zadru, Hrvatska. Uvodnu riječ ispred organizatora održala je dr. sc. Jaka Primorac sa Instituta za razvoj i međunarodne odnose koja je na početku zahvalila i suorganizatorima okruglog stola – domaćinima skupa udruzi Drugo more iz Rijeke. Dr. Primorac je naglasila kako se ovim okruglim stolom želi pozicionirati kreativne radnike i radnice unutar cjelokupne globalne platformske ekonomije i otvoriti raspravu o ovim pitanjima u Hrvatskoj, nakon čega je predala riječ moderatorici okruglog stola, prof.Valeriji Baradi koja je pozdravila sve prisutne te je predstavila izlagače okruglog stola. Prof. Barada je ujedno naglasila kako je cilj okruglog stola i razotkriti infrastrukturne podloge kreativnog rada posredovanog platformama. Također je navela kako se kreativni rad često predstavlja kao ogledni primjer načina rada od projekta do projekta pri čemu su upravo ‘gigovi’ uzeti kao prototip ‘novog načina rada’ u globalnoj gig ekonomiji, potrebno je pitati što je ‘novo’, a što ‘staro’ u obavljanju takvog rada na digitalnim radnim platformama?
Okrugli stol je otvorio prof. Jamie Woodcock sa izlaganjem u kojem je predstavio generalnu podjelu novih načina rada koji su posredovani platformama, čime se otvara prostor za ‘gig rad’, ‘platformski rad’, ‘virtualni rad’, ‘digitalni rad’ itd. Naveo je kako istraživanja o tzv.gig ekonomiji ukazuju na globalne nejednakosti kako u tipu rada koji se obavlja, tako i u odnosu prema radu, razini državne regulacije i zaštite podataka, kao i snage radništva. Pri tome je naglasio da je potrebno udaljiti se od tehnodeterminističkih stajališta, te je istaknuo kako i različiti drugi društveni i političko-ekonomski faktori koji utječu na promjenu rada općenito. Založio se za korištenje terminologije ‘platformskog rada’ prije nego ‘gig rada’ s obzirom da su različiti tipovi ‘gig rada’ postojali kroz povijest, a postoje i sada a nisu posredovani kroz online platforme. Promatrajući povijesnu pozadinu razvoja platformskog rada, posebice je naglasio ključnu ulogu ‘outsourcinga’ kojem je rad geografski izmješten kako bi se smanjili troškovi a samim time i primanja radnika – upravo ono što platformski rad sada čini na globalnoj razini i šire i temeljitije. Woodcock razlikuje dva modela platformskog rada: prvi je geografski povezani platformski model (geographically tethered model) tj.onaj za koji je nužna određena lokacija (kao što je rad preko Ubera, Bolta i sl.), dok je drugi model rada u oblaku (cloudwork model) koji se najčešće koristi za tzv.mikro rad (najčešće preko Amazon Turka), te za različite tipove kognitivnog rada u koji spada i kreativni rad. Za razumijevanje rada posredovanog online platformama i njegovih različitih oblika, Woodcock ističe da je nužno uzeti u obzir ne samo razine prostorne i vremenske kontrole koju radnici imaju (ili nemaju), nego i njihovu mogućnost određivanja visine prihoda, koliko je njihov rad digitalno čitljiv (digitally legible), kakve su prepreke za ulaz u rad na određenim platformama, da li se poslovne transakcije mogu ponoviti, te koliku razinu koordinacije platforme imaju nad radnicima i transakcijama. Svi ovi čimbenici utječu na razinu autonomije radnika, na različite nivoe nejednakosti između radnika, na (ne)zadovoljstvo radnika_ica radom na odabranim platformama i sl. Dakako, primjetne su i klasne, rasne, etničke i rodne razlike između dva gorenavedena ključna modela platformskog rada, koje otkrivaju i različite oblike prekarnosti, ali također i različite modele solidarnosti između radnika na platformama, koje su primjetne u sve većem udruživanju radništva, zaključio je Woodcock.
Prof. Ana Alacovska se na početku izlaganja osvrnula na bogate istraživačke podatke o gig radnicima na platformama poput Ubera i Wolta, te se nadovezala na prethodno izlaganje gdje je model rada u oblaku naveden kao onaj koji se tiče kreativnog rada. Alacovska tako naglašava kako je nedovoljna pažnja posvećena istraživanjima upravo kognitivnog rada na platformama, a posebice kreativnog radu posredovanom putem platformi (platform-mediated creative work). Takve poslove uglavnom rade ‘savjetnici u oblaku’ (cloud-based consultants) i mrežni radnici i radnice u slobodnim zanimanjima (web-based freelancers) i to prvenstveno u područjima vizualne umjetnosti, dizajna, fotografije i ilustracije. Upravo su se istraživanjem navedenih poslova pozabavili u kvalitativnom istraživanju koje je vodila prof.Alacovska, te je predstavila rezultate navedenog istraživanja provedenog na šezdesetak kreativnih radnika i radnica i njihovim iskustvima rada na platformama poput Upwork i Fiverr. Prof. Alacovska je istaknula kako podaci istraživanja ukazuju kako kreativni rad na mrežnim platformama nije u potpunosti kontroliran od strane depersonalizirane, anonimne i algoritamski vođene snage tržišta rada, nego je također utkan u relacijsku ‘infrastrukturu’. Njeno održavanje, čvrstoća i trajnost ovise o emocionalnim naporima koje radnici poduzimaju kako bi uskladili ekonomske transakcije i načine razmjene da održe dobre odnose s klijentima. Primjenjujući perspektivu relacijskog rada iz ekonomske sociologije na proučavanje rada posredovanog platformom, Alacovska naglašava važnost razumijevanja mikrotemelje kreativnog rada u digitalnoj gig ekonomiji, navodeći kako se nejednakosti u radu proizvode i reproduciraju unutar i oko međuljudskih interakcija na mikrorazini. Važnost ocjena radnika na platformi kao predispozicije da se dobije sljedeći gig/posao, značajnost kontinuirane dostupnosti, pretapanja radnog i osobnog života utječu i na afektivni moment rada. Alacovska tako ukazuje kako je tzv.gig work paranoia prevladavajući afektivni način postojanja i rada u radnim okruženjima temeljenim na platformama: bilo kroz hiper-budnost, osjećaj proganjanja ili preventivno djelovanje utemeljeno na osjećajima. Na taj način Alacovska nudi i dodatnu dimenziju razumijevanja rada u online gig ekonomiji predlažući afektivnu konceptualizaciju algoritamske nesigurnosti, kao još jednog elementa prekarnog kreativnog rada.
Rasprava nakon izlaganje se koncentrirala oko pitanja regulacije platformskog tipa rada na globalnoj razini, te problematizacije pravedne plaće za rad kada se uvijek (na globalnoj razini) može naći ‘netko tko je voljan raditi za manje’. Također, dodatno se razvila rasprava o prirodi ‘kreativnog rada’, njegovoj posebnosti, kao i koliko su neki oblici platformskog rada novost. Istaknuto je da je ključni novum upravo razmjer takvog tipa rada, za koji se zapravo može reći da je ‘laboratorij kapitalizma’, i to ne samo za menadžere, nego i za same radnike. Upravo su zanimljivi i različiti oblici solidarnog djelovanja među radnicima koji se razvijaju, kao i novi modeli sindikalizacije radništva na lokalnoj ali štoviše i na globalnoj razini. U diskusiji su također raspravljena pitanja infrastrukturne nejednakosti platformskog rada na globalnom nivou – ne samo gledajući na podatke o razlikama između onih koji posjeduju platforme, nego i onih koji nude poslove na platformama u jukstapoziciji sa onima koji rade za platforme. Panelisti ukazuju kako do sada dostupni podaci istraživanja ukazuju na replikaciju već postojećih nejednakosti i na otežane ulaze za rad (bilo kreativni ili drugi tip platformskog rada) za radnike sa tzv. Globalnog juga.
Jaka Primorac